Repozitorijumi su organizovane zbirke različitih digitalnih objekata (najčešće dokumenata (knjiga, članaka slika i dr.), koje imaju za cilj .da omoguće široku vidljivost i transparentnost (otvoreni pristup) naučnim rezultatima.
Osnovu sistema čini:
- digitalna baza integralnih dokumenata koji predstavljaju rezultate naučnog rada (monografije, članci u časopisima, poglavlja u tematskim zbornicima, primarni podaci, audio i video materijali itd.) i
- bibliografskih metapodataka koji ih opisuju (naslovi, imena autora, imena urednika…, perzistentni identifikatori, kao što su DOI, ORCID iD, itd.). Metapodaci su javno dostupni, a pristup integralnim dokumentima može biti ograničen zbog autorskih prava ili drugih zakonskih ograničenja.
U Platformi za otvorenu nauku (MPNTR, jula 2018) repozitorijumi su jasno definisani:
„Digitalna platforma na kojoj počiva repozitorijum mora da ispuni barem minimum tehničkih standarda koji obezbeđuju interoperabilnost, odnosno integraciju repozitorijuma u postojeću međunarodnu infrastrukturu. To su:
- usklađenost sa međunarodnim protokolom za prikupljanje i razmenu metapodataka OAI-PMH (Open Archive initiative Protocol for Metadata harvesting), i
- strukturisani metapodatke u skladu sa Dublin Core standardom„
Dodatno, repozitorijumi omogućavaju decentralizovanost sa standardnom razmenom podataka, i značajno doprinose povećanju vidljivosti institucija na legalan način.
RCUB je prilagodio softversku platformu DSpace i razvio niz alata, koji omogućavaju institucijama u Srbiji da ustanove svoje institucionalne repozitorijume. Posedovanje institucionalnog repozitorijuma je posebno značajno za institucije: (1) koje učestvuju u EU projektima, i (2) iz DH nauka (skoro jedini način da budu brzo vidljive)
Softverska platforma je usklađena sa Smernicama za repozitorijume OpenAIRE-a (verzija 3).
Tim za RAzvoj rePoiztorijuma (TRaP) je sastavljan od 4 IT stručnjaka i 3 spoljna saradnika za korisničku podršku.